Ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesna Bratić uručila je u ponedjeljak, 17. januara, na prigodnoj svečanosti upriličenoj u Vili „Gorica” Državnu nagradu „Oktoih” profesorici Gimnazije „Slobodan Škerović” Mirjani Perović i profesorici geografije u Osnovnoj školi „Braća Labudović” Biljani Mićković. Dodjeli ovog najvećeg priznanja u oblasti vaspitanja i obrazovanja, pored ministarke Bratić i ovogodišnjih laureata, prisustvovali su još i predsjednik Žirija za dodjelu Andrija Radulović kao i članovi žirija Biljana Joksimović, Predrag Ražnatović, Milinko Mihailović i Hamdija Lalić.
Tokom svečanosti obratili su se prisutnima ministarka Vesna Bratić i predsjednik žirija Andrija Radulović, a u ime sadašnjih laureata govorila je profesorica Mirjana Perović. Njeno izlaganje tokom dodjele nagrade prenosimo integralno:
„Poštovani, zahvaljujući na najznačajnijem priznanju koje se u oblasti vaspitanja i obrazovanja dodjeljuje u Crnoj Gori, u ime koleginice Biljane Mićković i svoje, ne mogu a da ne kažem:
kao prva štampana knjiga na slovenskom jugu, podvig vizionara i pregalaca 1494. g., „Oktoih” je izuzetan i kao spomenik kulture i kao svjedočanstvo da veličina geografskog prostora nije prepreka zauzimanju mjesta u evropskoj, ne samo južnoslovenskoj istoriji;
kao priznanje, „Oktoih” je izuzetan zbog brojnosti naših koleginica i kolega koji se profesionalno i predano bave vaspitno-obrazovnim radom na svim nivoima, i uspijevaju da se uspješno nose sa svim savremenim izazovima.
Danas smo koleginica Biljana i ja samo prividno pojedinci – iza ovog priznanja stoje, zapravo, mnogi:
naši profesori, koji su nam nesebično prenosili svoja znanja;
naše porodice, jer je njihova podrška neophodan uslov u svakom, naročito u ovom poslu;
naši kolektivi: i uprave; i pedagoško-psihološke službe; i školske biblioteke; i sekretarijati; i svi koji vrijedno rade kako bi nas na početku smjene dočekale provjetrene, čiste i dezinfikovane prostorije; i koleginice i kolege – svi koji su nam bili oslonac i podrška, na koje smo se ugledale kad smo počinjale, svi s kojima svakodnevno dijelimo iskustva iz učionice pokušavajući da budemo uspješniji, i naše mlade kolege koje donose svježa znanja, energiju i duh novoga vremena i temelj su budućnosti našega školstva;
i, najvažniji, naši učenici, prvi naši saradnici: sadašnji – s kojima, mladim i radoznalim, brinući s njima njihove brige, tražeći rješenja za njihove probleme, koji nam se nikad ne smiju činiti beznačajnim, tek prolazimo putem na kojem će se obrazovati i formirati kao zrele ličnosti; i bivši – koji nam svakog dana, svojom zrelošću, stručnošću, predanošću poslovima kojima se bave, ličnim ili profesionalnim uspjehom, svojom lijepo i jasno izrečenom mišlju ili stavom pričine radost i učine nas ponosnim.
Zato su svaka nova školska godina, svaki sljedeći radni dan u našem poslu novi izazov: iz generacije u generaciju, u učionicama smo s mladima koji će već sutra rješavati brige i probleme svih nas – od onih sitnih, svakodnevnih, do najvažnijih, životnih. I zato naša profesija nosi posebnu odgovornost: da s učenicima podijelimo neophodna znanja, osposobimo ih da ih primijene u svim oblastima života, otvorimo im vrata svjetova nauke i ljepote, da im u osvješćivanju ličnosti i građenju sistema vrijednosti budemo makar mali putokaz u životu dok budu izrastali u čestite ljude. Ako nas se, suočeni s izazovima koje život postavlja pred sve nas, ponekad sjete – naš radni vijek nije prošao uzalud.
Izuzetno počastvovane priznanjem koje nam je dodijeljeno, u ovom po svemu posebnom trenutku koristimo priliku da zahvalimo svima, naročito svojim učenicima, čije su poruke i pozivi dali posebnu emotivnu dimenziju ovom važnom trenutku u našim životima – bez njih ovog priznanja ne bi ni bilo. Hvala vam. ”
